Učenike 1. b razreda i njihovu učiteljicu Vlatku Antunović iznenadila je mama našega Luke, gospođa Martina Karalić, s posebnom slasticom koju je sama izradila. Taj slatkiš zove se sir od dunja ili kitnikez, a mi smo ga nazvali domaći žele bombon.
Učenici su jedva čekali trenutak koji će odvojiti da kušaju darovanu slasticu. Pojedini učenici već su poznavali ovaj slatkiš i radovali su se kušanju. Neki su učenici mislili da ovaj slatkiš ne vole jesti, ali nisu znali objasniti zašto. Odlučili su zajedno pojesti po komadić. Podijelili su jedan komad svakomu. 

Dogovorili su se da će zajedno kušati kroz nekoliko koraka i izraziti svoja zapažanja. Djeca su strpljivo i usredotočeno pratila dogovorene korake kušanja. Ovako su tekle aktivnosti:
PROMATRANJE 
Slatkiš je imao oblik kvadra. Bio je narančast, posut sitnim šećerom. Nalikovao je žele bombonu ili sušenoj marelici. Izgledao je lijepo i slasno.
MIRISANJE
Mirisao je na voće, na med i na karamele.
KUŠANJE
Kada su gricnuli, osjetili su da je mekano, ljepljivo kao žele bombon. Na jeziku su osjetili slatko, voćno, medno, zrnasto. Okus je podsjećao na tvrdi pekmez.
NAKON KUŠANJA
Okus u ustima bio je vrlo ugodan. Kao da su jeli voće i med.

Osjetili su zadovoljstvo. Svi su pohvalili Lukinu mamu. 

Još jedan pokus u Laboratoriju mentalnog zdravlja, Svjesno jedenje, potvrdio je da je važno povezivanje s trenutkom u kojem se nešto događa. Kada jedemo, trebamo biti povezani s našim tijelom, osluškujući njegove signale. To nam pomaže da primijetimo izgled, miris, okus, teksturu hrane.
Učenici koji su mislili da ovo jelo ne vole, zaključili su da im se svidjelo i da će ubuduće jesti domaći sir od dunja. 
Svi posjetitelji Božićnog sajma u Krežmi pozvani su da dođu do štanda prvih razreda i kupe paketić ovog iznimnog slatkiša te provjere navedene tvrdnje.

Dobar tek!

U fotogaleriji pogledajte kako nam je bilo!