Drugi transnacionalni sastanak održao  se od 18. do 21. veljače 2020. u školi Kaakkurin koulu, Oulun kaupunki, Finska, gdje smo započeli s projektnom temom voda.

Projektni tim učitelja škole je, zajedno s učenicima, odradio sve dogovorene aktivnosti i pripremio materijale za sastanak. Finski domaćini su pripremili raznovrsne projektne aktivnosti poput timskog poučavanja s uvidom u praksu pozitivne psihologije u njihovoj školi, proučavanje vode kroz aktivnosti na snijegu i ledu, upoznavanje s metodama recikliranja i ekološkom osviještenosti finskih učenika, kao i posjet Arktikumu i selu Djeda Mraza u Laponiji. 

Kako nam je bilo pročitajte nadalje u izvješću po danima. 

1. dan

Djelatnici i učenici škole dočekali su nas u jednoj od dvije sportske dvorane kratkim glazbenim programom i svečanim proglašenjem našeg učenika Mateja Olujića pobjednikom logo-natječaja cjelokupnog projekta.

Škola Kaakkuri u Oulu  osnovana je 2004. godine. To je osnovna škola koja u odjelima od 1. do 9. razreda ima 851 učenika. U školi radi oko 67 učitelja te 12 školskih savjetnika i asistenata. U okviru škole djeluje i vrtić. Nakon prvih minuta provedenih u školi začudile su nas dvije stvari: većina učenika hoda po školi u čarapama i drugo - nevjerojatan mir. Unatoč tolikom broju učenika, tijekom odmora nema trčanja, vike i galame. Sve djeluje vrlo smireno i odmjereno. Jedan od učitelja i savjetnika za učenike, objasnio nam je kako svakodnevno ipak obavi desetak razgovora s učenicima koji ne poštuju pravila ponašanja i o njima obvezno obavijesti roditelje.

Škola je podijeljena u funkcionalne odjele koji djeluju kao svojevrstan dnevni boravak za pripadajuću skupinu učenika te pruža mogućnosti za različite načine učenja, odmora, zabavnih aktivnosti ili fleksibilne nastavne programe. Nismo brojali, ali procijenjujemo kako u školi postoji oko 30 trosjeda, sofa i fotelja, nekoliko stolova za stolni tenis i mnogo ugodnih kutaka za odmor ili učenje.

U finskim školama učenici imaju istog razrednog učitelja sve do 6. razreda. Velika promjena nastupa tek u 7. razredu. Tada se uvode novi predmeti kao što su kućanstvo. Integrirana nastava o okolišu nakon 6. razreda dijeli se na fiziku, kemiju, biologiju, geografiju i zdravstveni odgoj. Obavezno se nastavljaju do tada izborni predmeti „rukotvorstva“, sada kao obvezni predmet za koje je škola vrhunski opremljena. Oduševila nas je učionica za kuhanje s oko 10-tak štednjaka, krojačnica u kojoj učenici sasvim ozbiljno kroje i šiju, a posebno tehnička radionica opremljena alatima i strojevima od koje bi se mnoge naše profesionalne radionice postidjele. (Učenici u njoj proizvode čak i namještaj!) Knjižnica je otvorena i ugodna pa si učenici sami traže knjige koje im trebaju. Informatička učionica smještena je u svojevrsnu prozirnu „kutiju“ koju je i sam arhitrkt nazvao „Svemir u svemiru“.

Škola ima kuhinju koja dnevno pripremi 3 000 obroka za svoje potrebe i uslužno za okolne ustanove. Učitelji imaju uz zbornicu i svoj dodatni ugodan prostor za druženje i odmor. Školu okružuje ogromno i vrhunski opremljeno dvorište na koje su svi učenici obvezni izaći tijekom velikog odmora.

Većina zidova je u cijeloj zgradi ostakljena pa sve djeluje vrlo prijateljski i pridonosi zajedničkoj ugodnoj atmosferi koja je i nas sve obuzela tijekom boravka u školi.

Nakon vođenog obilaska škole, mogli smo slobodno obilaziti razrede te hospitirati na tzv. "well-being lessons“, odnosno satima „dobrobiti“ i „blagostanja“ na kojima učenici s učitelji(ca)ma razgovaraju o temama kao što su prevenciji nasilja, kako se dobro osjećati, kako zdravo živjeti i slično. Saznali smo i kako su „well-being lessons“ u Kaakkuri školi dio školskog kurikuluma te ih imaju obavezno šest puta godišnje. Kako su se sati u višim razredima (7.-9.) održavali od 10:45 od 11:45, a u nižima od 11:45 do 12:45, stigli smo obići nekoliko razreda.

Od 13:00 do 14:30 slušali smo predavanje naših finskih kolega na temu „Co-teaching“. Saznali smo kako je u Kaakkuri školi za vrijeme nastave u većini razreda istovremeno po dva učitelja. Objasnili su nam prednosti suradnje s drugim učiteljem  te pojasnili nekoliko oblika takvoga rada.

Predavanje o pozitivnoj psihologiji vodila je naša učiteljica Stanislava Kuharski. Pojasnila je pojam pozitivna psihologija te dala nekoliko jednostavnih metoda i tehnika kako vježbati i (re)programirati svoj um za sreću.

Sretni i zadovoljni uputili smo se za Nallikari gdje smo uživali u zimskim radostima te mogli vidjeti čime se finska djeca po zimi bave u slobodno vijeme.

Prvi dan zaključili smo šetnjom po predivnoj, zaleđenoj plaži (hrabri su se usudili  i hodati po ledu na Baltičkom moru) te zajedničkom večerom u obližnjem restoranu.

2. dan 

Drugi dan našeg posjeta Finskoj započeo je timskim poučavanjem, odnosno predstavljanjem naše države učenicima Kaakkurin škole. Učitelji su u paru predstavili obilježja naše domovine, njezine prirodne ljepote i posebnosti, poznate sportaše te mnoge druge zanimljivosti koje Hrvatsku čine poznatom u svijetu. Učenici su pažljivo slušali, postavljali pitanja, a neki od njih su ljepote Hrvatske vidjeli i uživo prilikom posjeta Lijepoj našoj.

Nakon predavanja, s učenicima šestih razreda smo se uputili prema obližnjem sportskom centru koje je udaljeno 200 metara od škole. Na putu do klizališta mogli smo vidjeti kako učenici provode odmor u dvorištu škole koje je bilo prekriveno snijegom i ledom.

Mnogi učenici treniraju hokej na ledu pa smo iz prve ruke vidjeli kako učenici igraju-pravi mali profesionalci. Naši su učitelji imali priliku stati na led, a neki su se čak i okušali u hokeju na ledu.

Tridesetak kilometara od grada Oulua nalazi se odmaralište na brzacima rijeke Kiiminkijoki. Područje se sastoji od malih otočića na rijeci koji su povezani visećim mostovima. To je mjesto s označenim stazama za šetnju, ribolov i uživanje u prirodnim ljepotama. Na posebno označenim mjestima može se roštiljati. Tamo su nam finski učitelji i učenici pripremili pečene kobasice i poslužili poznate finske rolice s cimetom (Korvapuusti)- u doslovnom prijevodu “ošamareno uho”. Imali smo prilike vidjeti kako Finci uživaju u prirodi čak i ako je sve prekriveno snijegom.

3. dan

U ranim jutarnjim satima, treći dan boravka na sjeveru Finske, uputili smo se autobusom u više od 200 km od Oulua udaljeni Rovaniemi. Bili smo oduševljeni količinom snijega, no ne i temperaturom, koja je toga jutra bila -22.

Izvrsno vođena tura kroz muzej Arktika približila nam je težak način života u polarnim uvjetima, prirodu Polarnog kruga, klimu i njezine specifičnosti, godišnja doba i život nomada sjevera Skandinavije, Laponaca (Saami peoples).

Selo Djeda Mraza doslovno nas je ostavilo bez riječi, a svatko od nas se osjećao ponovo kao malo dijete. Vozili smo se tisuću metra kroz šumu prekrivenu snijegom saonicama Djeda Mraza koje su vukli sobovi, poslali razglednice iz Glavne pošte Djeda Mraza, stajali na mjestu gdje počinje Arktički krug te dobili certifikate za isto. Sve smo dokumentirali stotinama fotografija. Bilo je to iskustvo koje spada u situacije ‘jednom u životu’, a posebno razgovor s Djeda Mrazom koji, zaista, sve zna!

Naši ljubazni domaćini odveli su nas na večeru u  Treehouse hotel, gdje nam je bila poslužena večera finskih specijaliteta: pirjani sob s brusnicama, a za desert laponska topla juha s tostiranim kockicama mekog kravljeg sira.

4. dan

Ujutro smo se uputili, s finskim učenicima, u Rusko – waste treatment centre (centar za obradu otpada). Rusko je najveći od nekoliko sličnih centara za otpad u okrugu Oulu. Zaposlenica centra nas je povela u obilazak u kojem nas upoznaje s djelovanjem centra i načinima obrade otpada. Saznajemo načine prikupljanja i razvrstavanja otpada koji su složeniji od trenutnog sustava prikupljanja otpada u Hrvatskoj. Za većinu materijala postoje podkategorije za daljnje razvrstavanje, a za dio zbrinjavanja npr. ambalažnog otpada odgovorne su kompanije koje ih proizvode. Na ulazu u Rusko centar nalazi se benzinska postaja na kojoj se može kupiti biodizel proizveden u Rusko centru od biološkog otpada. Saznajemo i da samo mali postotak otpada završi na deponijama dok se većina zbrinjava na druge načine.

Nakon posjete centru Rusko odlazimo s učenicima u trgovački centar u kojem prikupljeni otpad iz domaćinstava stavljamo u strojeve i kontejnere za povratnu ambalažu. Sustav prikupljanja plastičnih i staklenih boca je sličan kao u Hrvatskoj tj. dobije se povrat novca, ali je definiran veličinom boce. U trgovačkim centrima prikupljaju se i ostale vrste otpada (drvo, metal, biootpad…), što olakšava stanovnicima Finske da se riješe otpada pri odlasku u kupovinu.

Poslije  su, prema programu, bile prezentacije o vodama u matičnim zemljama i o odrađenim nastavnim satima vezanim za temu „Voda“.  Sudionike susreta  smo upoznali s istraživanjima naših učenika i učitelja o vodi u Osijeku i okolici. Predstavljene su i posjete naših učenika gradskom vodovodu, radionicama na Festivalu znanosti, Kopačkom ritu i obalama rijeke Drave.

Koordinatorice projekta su nas zatim upoznale s daljnjim planovima i obvezama do susreta u Mallorci, a na kraju sastanka održana je dodjela certifikata i razmjena simboličnih darova iz matičnih država. U popodnevnim satima smo se uspjeli malo odmoriti i pripremiti za završnu večeru i druženje svih sudionika te oproštaj do sljedećeg susreta u Španjolskoj.

Osvrt na boravak u Finskoj (film).

5. dan

Zadnji dan boravka u Finskoj, a između dva avionska leta, proveli smo u posjeti Helsinkiju, glavnom gradu Finske. Pješačkom turom posjetili smo atrakcije Helsinkija:  Glavni gradski trg, tržnicu (koja je na žalost bila zatvorena pošto je bila nedjelja), Helsinki katedralu, Uspenski katedralu, Crkvu u kamenu (Rock Church) i Nacionalnu knjižnicu Oodi. Knjižnica za 21. stoljeće, otvorena u prosincu 2018., ostavila nas je bez daha. Opuštena, ali radna atmosfera nedjeljnog dana, sve generacije na jednom mjestu (od malih beba do starijih ljudi), kafić i restoran u prostoru knjižnice, prostorije zvučno izolirane za tihi rad, mogućnost ležanja na sofama i naslonjačima, pri tom ležerno izuvene obuće, interaktivni kutak Europske unije….sve to na 3 kata modernog zdanja u centru glavnog grada Finske, nisu mogli biti bolji način za zaokružiti naš boravak u Finskoj u okviru Erasmus+ KA2 projekta.

Stanislava Kuharski